2011-11-03 21:23:19

Književni susret s Titom Bilopavlovićem

U petak 28. listopada u goste nam je došao književnik Tito Bilopavlović. Na književnom susretu sudjelovali su učenici 5. i 6. razreda te nekoliko sedmaša, učiteljica Vlatka Rajski-Radošević i knjižničarka Kristina Prilika, koja je susret i organizirala. Gospodin Bilopavlović nas je oduševio, nasmijao i razdragao. Prije nego smo krenuli razgovarati, književnik nam je na ploču nacrtao svoj "autoportret" (pogledajte u galeriji) koji nas je na samom početku pošteno nasmijao i dao naslutiti kako će susret biti nasmijan i duhovit.Pošto je moto ovogodišnjeg Mjeseca knjige "Čitajmo pjesnike", Tito nam je čito pjesme iz svoje zbirke "Oprostite, volim vas" koju je posvetio svoj djeci. Osim što su pjesme redom bile zabavne i duhovite, isto takva je bila i književnikova interpretacija te komunikacija s učenicima. Pisac nam je otkrio kako jako voli životinje i ni sam ne zna koja nije u njegovoj poeziji i prozi opjevana i opisana. Osim što nam je ispričao priču o Paunašu, pročitao nam je i pjesme "Dvije guske" i "Kako je slon postao nudist". Naravno da smo razgovarali o vječnoj temi - ljubavi. Pisac nam je rekao kako je velika odgovornost biti voljen, pročitao nam je pjesmu "Izjavljujem javno da sam zaljubljen" te savjetovao kako ljubav treba izjavljivati, a ne kriti. Čuli smo i zgodu kako je kao mladić pred ogledalom vježbao izreći "Volim te" na kineskom. Također smo saznali tko je bila Anica s lijepim zlatnim pletenicama koja se često spominje u književnikovoj prozi i poeziji - Anica su sve djevojke u koje je bio zaljubljen, a djevojčica s lijepim plavim pletenicama sjedila je ispred njega u klupi u osnovnoj školi.

Evo nekoliko književnikovih lijepih misli i rečenica:

"Životinje su naša braća u svemiru"

"Knjige neće promijeniti loše stvari u svijetu, ali će nam pomoći da potaknu "ono nešto" u našem srcu."

"Radost je kad imate kome što napisati."

O KNJIŽEVNIKU

Tito Bilopavlović rođen je 7. siječnja 1940. godine u Novoj Gradiški. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1977. godine. Radio je kao urednik u Studenskom listu, tajnik za kulturu u Novoj Gradiški, kao tajnik Društva hrvatskih književnika, kolumnist tjednika Danas, urednik dječjeg lista SMIB, urednik u Školskoj knjizi. Danas vodi Tribinu DHK-a.

Započeo je kao pjesnik zbirkama Pijesku već oplakanom (1967.), Vrt za prijatelje (1969.), Exodus (1971.) i Lov na uzvanike (1974.) u kojima izražava  urbanu kolokvijalnost, ihumorističke detalje. Kasnije se posvećuje prozi, u romanu Ciao, slinavci (1977.) i novelama Plavuša i atleta (1974.), Stid (1980.) i Škola za sjećanje (1982.) u kojima se bavi likovima iz urbane sredine.

Dobitnik je “Brankove nagrade”, “Nagrade lista Mladost” i nagrade Duhovno hrašće za zbirku pjesama Pijesku već oplakanom, nagrade Vladimir Nazor za knjigu priča Stid, nagrade Grigor Vitez za knjigu priča Paunaš, nagrade Mato Lovrak za roman Čitaj, gospodine balavče, te nagrade Josip i Ivan Kozarac za životno djelo.

Dječju poeziju i prozu posvetio je svoj djeci u knjigama: Kutija za male i velike igračke (1980.), Paunaš (1978.), Filipini iza ugla (1988.), Otmica Labinjanki (1988.), Oprostite, volim vas (1998.), Čitaj, gospodine balavče (2002.)


Osnovna škola Đure Deželića Ivanić Grad