„… a ono pod zidom spava golem čovjek, veći negoli najveći hrast u najvećoj šumi.“

„U toga čovjeka glava velika kao najveći badanj, a brada kao stog kukuruzovine.“

Dragi Regoče!

Pišem ti ovo pismo da znaš da mi djeca mislimo na tebe.

U selu nam je veselo. Svaki dan pomažemo baki i djedu, a još se i zabavljamo. Postali smo veliko selo. Svaku večer pjevamo pjesmice i slušamo Kosjenku i njene priče o blagu.

Nadamo se da misliš na nas.

                                                 Tvoji čobani i čobanice!

Dragi Regoče!

Regoče, od kada si otišao u selu je sve super.

Djeca su bila jako vrijedna zahvaljujući baki i djedu. Sagradili su samo jedno selo i svi idu u jednu crkvu. Nasred sela imaju kulu ispred koje je prekrasni vrt, gdje Kosjenka provodi dane. Uveče, kada svi završe svoj posao, malo se provesele uz ples i pjesmu i prekrasnu Kosjenku.

Pozdravlja te Stjepan!

„Zvao se pak taj čovjek Regoč i življaše u Legenu gradu i nije imao posla nego da broji kamenje Legena grada.“